Od kolijevke pa do groba, najljepše je studentsko doba

Studentski život najčešće se smatra najljepšim te se u starijih ljudi često može čuti ona famozna uzrečica „od kolijevke pa do groba, najljepše je školsko / đačko doba“. Naravno da u toj misli ima mnogo nostalgije za mladošću, no krije se, kao i u svakoj poslovici, u njoj i mnogo istine jer, bilo školsko ili studentsko, to vrijeme u životu pojedinca posjeduje stanovitu bezbrižnost koja studiranje i čini tako posebnim. Želeći potaknuti studentsku populaciju da sudjeluje u razumijevanju i zajedničkom kreiranju suvremene umjetnosti i to korištenjem arhivskog gradiva i uključivanjem u participativne umjetničke aktivnosti tijekom rezidencijalnih boravaka umjetnika u studentskim domovima, pokrenut je i europski projekt Oni žive – studentski životi otkriveni kroz kontekstualne umjetničke prakse. U projekt se uključila i udruga ICARUS HR, koja pomaže u prikupljanju sjećanja studenata Sveučilišta u Zagrebu na njihove studentske dane i dojmovima sadašnjih studenata o njihovu životu. Projekt se, ugrubo rečeno, bavi studentskim životom od kraja Drugog svjetskog rata do danas i to u kontekstu svakodnevnog života u studentskim domovima, kulturnih navika, slobodnog vremena studenata, međuljudskih odnosa i odnosa među spolovima, kao i društvenog i političkog angažiranja studenata.

Iva Ružić, Komunalno stanje, kolaž izrađen od fotografija iz Topoteke u okviru projekta They: Live

Nositelj projekta je Dom kulture – Studentski grad iz Beograda, a kao partneri su se, uz ICARUS HR, pridružili i Institut za savremenu umjetnost iz Cetinja, Akademija primijenjenih umjetnosti iz Rijeke i Facultad de Ciencias de la Comunicación Universidad Rey Juan Carlos iz Madrida, dok su pridruženi partneri na projektu i Institut für Kunst im Kontext – Universität der Künste iz Berlina te Centar za primenjenu istoriju iz Beograda. Projektne su aktivnosti započete u rujnu 2020, a rezultati i završetak projekta planirani su za veljaču 2023. Koordinatorica projektnih aktivnosti za ICARUS HR, arhivistica s višedesetljetnim iskustvom i docentica na Zagrebačkom sveučilištu Vlatka Lemić kazala je da je uloga ICARUS-a HR u projektu ponajprije usmjerena na edukaciju i savjetodavnu podršku partnerima u digitalnom arhiviranju, korištenju metoda i tehnika participativnih arhivskih praksi te pružanju digitalne infrastrukture za pohranu i objavu prikupljenog audio-vizualnog materijala.

ICARUS danas najveći
europski konzorcij

,,Moram napomenuti da je ICARUS danas najveći europski konzorcij s više od dvije stotine članova, 35 država, aktivno radi na više od dvadeset projekata i vodi tri međunarodne arhivske digitalne platforme. Kada smo 2016. formalizirali ICARUS i u Hrvatskoj, proširili smo aktivnosti, pokrenuli vlastite i tako, jednostavno, došli do toga da radimo sve ono što kroz institucije ne možemo raditi“, započela je razgovor docentica Lemić, koja radi u Arhivu Sveučilišta u Zagrebu. ,,Ono što žalosti je to da studentski život u Zagrebu, ali i onaj na razini cijele Hrvatske, uopće nije arhiviran. To nije problem koji muči samo naše društvo, slične probleme imaju i ostale europske zemlje. Jedna od ideja bila je da ovim projektom napravimo platformu za dokumentiranje i podijelimo različite prakse.

Suradnici projekta iz Zagreba, Rijeke i Beograda na predstavljanju 17. rujna 2022. u Zagrebu

Urbana akcija, uvod u izložbu Gorkog Žuvele u Galeriji SC-a 22. travnja 1970.

Primjerice, Sjedinjenje Države po tom pitanju mnogo bolje stoje, jer tamošnja sveučilišta imaju drugačiji pristup arhiviranju no mi. Kod njih je u potpunosti normalno da se, na razini sveučilišta, skuplja gradivo studentskih udruga, pokreta, aktivnosti i života općenito. Kod nas se to sustavno nikada nije radilo, nećete gradivo naći ni na fakultetima, osim kada je riječ o službenim materijalima. Nitko se, nažalost, ni na razini pojedinačnih studentskih udruga takvim stvarima ne bavi te je naš cilj ne samo skupljati materijale već i motivirati studente da, u sklopu udruga ili Fakulteta, započnu arhivirati svoje aktivnosti i nakon formalnog dijela projekta.

S tim ciljem održavamo radionice, istražujemo dokumentaciju, izrađujemo popise što aktivnih što neaktivnih studentskih udruga i organizacija, pripremili smo i priručnik o tome kako se arhivira i cilj nam je naći mjesto na kojem ćemo čuvati gradivo“, prepričava Vlatka Lemić dodajući kako studentski život suvremene generacije u ovome času možda i nije zanimljiv, što ne znači da neće biti za nekoliko desetljeća. Na pitanje koliko je toga otišlo u nepovrat, Lemić odgovara jednom riječju – previše i to se, kaže, vidi svaki put kada se ide u organizaciju nekakvih obljetničkih izložbi i kada se za tu priliku i traži gradivo.

Digitalnoj zbirci fotografske građe koja dokumentira život studenata u Zagrebu može se pristupiti na mrežnoj stranici www.they-live-zagreb.topoteka.net

,,Kroz državne se, odnosno javne arhive može konstruirati dio priče, ali kada je riječ o stvarima koje nisu od šireg javnog interesa, onda se, u potrazi za materijalima, morate osloniti na privatnu sferu, tj. sferu pojedinca. Takvi materijali najčešće nikad, iz čitavog niza razloga, ne dođu do šire javnosti. Ono što se službeno ne očuva i što ne dođe do javnih institucija najčešće bude izgubljeno te tako u institucijama ipak imate jamstvo da će se nešto očuvati. Iz tog se razloga mi, u sklopu projekta Oni žive nadamo da ćemo uspjeti naći mjesto na kojem ćemo moći arhivirati prikupljenu građu vezanu uz studentski život, iako je riječ o podzastupljenoj temi, poput mnogih drugih arhiva zajednice koje bismo zdušno trebali podupirati.“

Projekt se, ugrubo rečeno, bavi studentskim životom od kraja Drugog svjetskog rata do danas i to u kontekstu svakodnevnog života u studentskim domovima, kulturnih navika, slobodnog vremena studenata, međuljudskih odnosa i odnosa među spolovima, kao i društvenog i političkog angažiranja studenata

Izložba u Studentskom centru

Koncem listopada je, u Studentskom centru u Zagrebu, otvorena i izložba arhivskih fotografija iz zbirki projekta They: Live koja je nastala zajedničkim kustoskim radom međunarodnog tima od deset studenata iz Srbije, Hrvatske, Španjolske i Crne Gore. Riječ je o izboru arhivskih fotografija (iz perspektive današnjih studenata) iz privatnih albuma bivših i sadašnjih studentskih kampusa u razdoblju od kraja Drugoga svjetskog rata do danas u Beogradu, Zagrebu, Rijeci, Podgorici i Madridu. Izložbi su prethodile i online radionice koje su se ticale procesa i metodologije rada kustosa koji je osmislila i vodila Dubravka Radusinović. Kustosi/ce izložbe su Svetlana Ilić, Željko Petrović (Beograd), Ana Marija Lončar, Antonia Radošević (Rijeka), Rosa Araque Gómez, Carolina Sampedro Gesteira (Madrid), Jovana Božović, Milena Blagojević (Podgorica), Ivana Bošković, Marko Kolić (Zagreb), dok podršku lokalnih koordinatora projekta čine Melinda Kostelac (APURI, Rijeka), Lorenz Javier Torres Hortelano (URJC, Madrid), Vlatka Lemić (ICARUS Hrvatska, Zagreb), Natalija Vujošević (ICA Cetinje) i Maida Gruden (DKSG, Beograd).

Jelka Žurga i društvo na krovu Studentskog doma Stjepan Radić ranih sedamdesetih  / izvor: Topoteka They Live / Ana Anžilović

Time je današnjim studentima omogućeno stupanje u kontakt sa sadržajima života studenata prethodnih generacija, imali su prilike ostvariti s njima duboku i smislenu komunikaciju i tako naučiti nešto o njihovim životima, ali i ponešto o sebi i svom studentskom životu. Od velikog broja fotografija prikupljenih u zbirkama Topoteke koje se odnose na različite segmente studentskog života u domovima, uz vođene razgovore u kojima su se sudionici poticali na izražavanje mišljenja, sukreiranje i upoznavanje psiholoških funkcija umjetnosti te važnih elemenata rada kustosa, odabrano je ukupno 75 fotografija. Marta Pokos, koja se, kao bivša rezidentica Studentskog doma Stjepan Radić, u projekt uključila u svojstvu arhivistice istaknula je kako fotografije, koje je prikupila istraživanjem, pokazuju različite životne faze u kojima se nalaze studenti. ,

„Nastojala sam da svaka fotografija na svojevrstan način prikaže studentski život onakvim kakav je sklop lijepih i manje lijepih trenutaka koje su donatori dijelili sa svojim prijateljima obogaćujući jedni druge vrijednim iskustvom i stvaranjem priča kojih će se zasigurno još dugo sjećati. Kroz ovaj projekt stekla sam bolji uvid u proces prikupljanja i dokumentiranja gradiva, što će mi zasigurno koristiti u budućem radu.“

Massimo i Jura Stublić u spotu pjesme Zamisli život u ritmu muzike za ples iz 1987, snimanu u studentskoj menzi SC-a

Izložba u Studentskom centru u Zagrebu, ostvarena u okviru projekta Oni žive

Milena Prelević, koja je istraživala povijest studentskog života u Podgorici, naglašava da je se upravo izravni kontakt sa zajednicom, intervjuiranje, najdublje dojmio.

,,Intervjui su udahnuli novi život studentskoj povijesti i dali mi uvid u dublje uzorke vjerovanja i ponašanja studentske zajednice, nešto što ‘mrtav’ materijal, kao fotografije i dokumenti, ne mogu učiniti.

Povijest studentskog života u Crnoj Gori ima, kao i svaka povijest, svoje svijetle i ne tako svijetle trenutke. Ono što se primjećuje kroz analizu sveg materijala jest da temeljna želja za napretkom, znanjem i povezanošću postoji u svim generacijama. Vjerujem da su sve te godine akumulirale energiju koja će u jednom trenutku eksplodirati i donijeti valove promjene“, optimistično će Milena Prelević.

Riječki kampus koji nije zaživio

Kao što se dade zaključiti, rad na projektu odlično je iskustvo za sve koje arhiviranje – bilo na profesionalnom, bilo na poluprofesionalnom planu, zanima. ,,Grad Rijeka već nekoliko godina ima pravi kampus, no u razgovoru sa sadašnjim studentima vidljivo je da je to kampus samo po imenu. Zgrade i infrastruktura su tu, ali i dalje nedostaje pravi osjećaj studentskog života. Mlađe generacije i dalje gravitiraju istim mjestima gdje su se okupljali studenti prije četrdesetak godina, iako mnogi ne znaju značenje, odnosno referencije nekog mjesta ili jednostavno rečeno – ne znaju zašto se tamo uopće okupljaju. Sadašnja generacija studenata prva je koja se u tom pogledu odvaja od prošlosti. Možda nije po njihovoj slobodnoj volji, ali ne može se poreći da je izbijanje pandemije stvorilo snažnu i vidljivu podjelu između prošlih i sadašnjih generacija“, posvjedočio je Ivan Vranjić, koji na projektu sudjeluje kao arhivist koji dokumentira Sveučilište u Rijeci.

Zanimljivo, iz prikupljenih svjedočanstva Vranjić tvrdi da kampus, kao unaprijed definirani prostor, nije presudan kada se govori o studentskom životu. ,,U nekim slučajevima može biti, ali prema onome što sam shvatio, zgrada je na kraju upravo to – zgrada. Veze se stvaraju tamo gdje se život odvija, a nešto naizgled banalno, kao što je studentski život, rezultat je složena lanca događaja koji njegovo istraživanje, proučavanje i arhiviranje čini zanimljivijim i vrjednijim“, zaključio je. Vlatku Lemić morali smo priupitati je li, fotografijama iz svojih studentskih dana, pridonijela projektu. ,,Nažalost nisam jer ih jednostavno nemam. Kako sam iz Zagreba, nisam živjela u studentskom domu. Zato sam kolege iz svoje generacije tražila da daju intervjue i fotomaterijale.“ Na pitanje koji su planovi za zaključnu fazu projekta, ona odgovara da bi izložba obišla zagrebačke fakultete i kampuse, odnosno kružila, a da virtualni arhiv studentskog života i nakon projekta nastavi živjeti. ,,Voljeli bismo kada bi studentski zborovi ili druge studentske inicijative to preuzele, kada bi se šira sadašnja i bivša studentska populacija uključila.

Trenutno radimo na novoj izložbi, prikupljamo gradivo, cilj nam je prikazati studentski život u Zagrebu; planiramo organizirati tribine, kao i predavanja za zainteresirane udruge kako bismo ih uputili u načela arhiviranja i na manje poznate teme poput one kako GDPR utječe na javno dijeljenje arhivske građe. Izradili smo i dva priručnika dostupna na mrežnoj stranici projekta, a tiču se digitalnog arhiviranja i prikupljanja intervjua“, zaključila je Vlatka Lemić pozvavši, i ovom prigodom, studente koji su bili rezidenti kampusa da podijele svoje fotografije iz privatnih zbirki i ispričaju svoja sjećanja i dojmove o studentskom životu.

Također, digitalnoj zbirci fotografske građe koja dokumentira život studenata u Zagrebu može se pristupiti na mrežnoj stranici www.they-live-zagreb.topoteka.net. Projekt Oni žive, koji su podržali Kreativna Europa EU, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske i Sveučilište u Zagrebu, važan je ne samo jer razvija arhivska iskustva naših arhivista, već baca svjetlo na jedan dio naše kolektivne memorije te tako gradi kvalitetnu bazu za sadašnje i buduće znatiželjnike, istraživače, sociologe, povjesničare, antropologe i ine, čuvajući tako djeliće naše povijesti od zaborava.